Gramatika engleskog jezika, Prošlo trajno vreme - The past continious tense ili The past progressive tense, Onlinerecnik.com

Prošlo trajno vreme
The past continious tense
The past progressive tense

Pomoćni glagol: Opet je to glagol «to be», ovoga puta u svom prošlom obliku koji se razlikuje u licima samo u tome da li postoji jedno ili više lica koja obavljaju radnju čije iskazivanje taj glagol pomaže.

Glavni glagol: I ovi glavni glagoli imaju karakterističan nastavak «ing».

Ono što ih razlikuje od drugih glagola koji imaju taj nastavak je pomoćni glagol «to be» koji stoji ispred njih u prošlom vremenu! Usled činjenice da je glagol «to be» ispred tih glagola u prošlom vremenu, to sve glagole iza njega stavlja u prošlo vreme! Naime, princip za ovaj i svaki pomoćni glagol je isti kao i u slučaju glagola «to do».

Vreme u kome se taj pomoćni glagol nalazi, bilo da je to sadašnje ili prošlo vreme, određuje vreme same radnje.

Isti je slučaj u ovom vremenu.

Isto je slučaj u svakom drugom vremenu.

Nema razloga da pogađamo i nagađamo šta to piše ili šta je izrečeno u engleskom jeziku i da se premišljamo da li se ta radnja desila juče, ili se dešava sada, ili će se desiti sutra.

Sve na šta je potrebno obratiti pažnju je pomoćni glagol! A on je lako uočljiv zato što se uvek, uvek, uvek nalazi kao prvi glagol u svakoj engleskoj rečenici.

Čim uočimo prvi glagol u rečenici i vreme u kome on stoji, odmah i bez greške znamo u kom vremenu je cela rečenica, to jest kada se radnja dogodila, događa ili će se dogoditi!
Sličan princip treba da vas vodi i kod pisanih testova.

Tu se obično testira poznavanje gramatike engleskog jezika.

Sve što treba da uočite u zadatim rečenicama su glagoli i samo glagoli.

I sve čega treba da se setite je u kom vremenu se koriste koji pomoćni glagoli i u kom obliku su uvek i bez izuzetka glavni glagoli koji dolaze iza njih.

Na primer, ako imate zadatu rečenicu gde zamenica stoji na prvom mestu, potom praznu crtu iza koje je napisan glavni glagol sa nastavkom «ed», ne treba da se dvoumite nijednog časa oko toga o kom vremenu je reč.

Jedino kod aorista glavni glagoli imaju nastavak «ed» a ispred njih uvek i bez izuzetka MORA da dođe pomoćni glagol «have», odnosno «has» (ako je u pitanju treće lice).

Ukoliko imate rečenicu gde nema pomoćnog glagola na prvom mestu, a iza prazne crte stoji glagol sa nastavkom «ing», opet nema nikakve sumnje! Pošto je u takvim vremenima gde takvi glagoli imaju samo taj nastavak pomoćni glagol glagol «to be», sve što treba da pogledate je ostatak rečenice, tačnije koja je priloška odredba za vreme (da li je vreme sadašnje ili prošlo) i u skladu sa tim da stavite glagol «to be» u sadašnjem ili prošlom vremenu ispred glavnog glagola.

Nikada, podvlačim, pomoćni glagoli «to be» i «to do» ne mogu da idu ispred glavnih glagola koji imaju nastavak «ed», niti pomoćni glagol «to have» može da ide ispred glavnih glagola koji imaju nastavak «ing» ili glagola u infinitivu (glagola koji su u svom izvornom obliku i nemaju nikakav nastavak u sadašnjem vremenu).

To je nemoguće, to je urezano u kamen, to je nepromenjivo u engleskom jeziku! I zato, umesto biflanja na pamet tabela i tablica, uvek imajte na umu ova krajnje jednostavna pravila koja su takva kakva su i od kojih nema odstupanja i nema šanse da ikad pogrešite!
Neki korumpirani i nečasni pojedinci mogu da vas ubeđuju da ne znate dovoljno engleski jezik i da vam na usmenom daju slabiju ocenu da biste kod njih uzimali privatne časove, ali na pismenom testu nema šanse da sprovedu takvu nepravdu! Na vama je da li ćete logično da razmišljate i sa ovim osnovnim znanjem pravila u engleskoj gramatici dokažete makar sebi da znate više i bolje (pošto su neki roditelji skloniji da uopšte ne veruju svojoj deci i onome što deca znaju da se dešava, već veruju i uzdaju se u kvaziautoritet nekih nečasnih pojedinaca koji taj autoritet nekažnjeno zloupotrebljavaju zato što ne postoji volja, mehanizam i pravna zaštita od takvih zloupotreba).

Duboko sam uveren da i najslabiji đaci iz engleskog jezika, samo ako hoće, mogu uz pomoć ovih osnovnih i nepromenjivih pravila da nauče nešto i da poprave slabe ocene.

Vratimo se sada na prošlo trajno vreme.

Radnja: Radnja koja se izražava u ovom vremenu je ona koja je nesmetano tekla u prošlosti pre nego što ju je neka druga radnja prekinula.

U svim slučajevima dolazi prvo glagol «to be» na prvo mesto, iza njega glavni glagol sa «ing» koji izražava šta se dešavalo, a potom sledi opis radnje koja je prekinula tu radnju koja je tekla.

Svaka druga radnja koja se umešala u tok prve radnje (ili prvih radnji ukoliko ih je bilo više) uvek se izražava u prošlom vremenu.

Evo nekoliko primera u kojima vidimo prvu radnju koja je tekla dok je druga radnja u rečenici nije zaustavila:

I was watching the movie (prva radnja) when the phone rang (druga radnja).

You were sitting on the sofa (prva radnja) when the dog came along (druga radnja).

He was polishing his shoes and she was feeding the cat when the earthquake struck.

It was sleeping under the bed when it heard some noise.

We were eating our dinner as we heard that something was going on outside.

(U ovom slučaju obratite pažnju da je glagol «heard» u prošlom vremenu i to je ta druga radnja koja je prekinula prvu.)

You were dozing off by the time the show came to its end.

They were sleeping peacefully before the visitor came to see them.

Upitni oblik je isti kao i kod svih ostalih vremena.

Pomoćni glagol skače na početak rečenice, a sve ostalo iza njega ide onako kako stoji u potvrdnom obliku.
Kao i u prethodnom vremenu, evo da i ovde pokažem te slučajeve gde je jedan glagol od «crne trojke» pomoćan (onaj prvi), a drugi iza njega glavni:

I was (pomoćan) having (glavni) trouble with my car when my neighbour appeared.

You were having a headache on the plane when the stuardess came to see what was going on.

He was having trouble with his children before he decided to take action.

They were having terrible weather just as the rain began to fall.

Primeri kada je glagol «biti» u sadašnjem ili prošlom vremenu glavni glagol:

I am 13 years old.

I was 15 years old three years ago.

You are snob.

You were so smart yesterday.

He is stupid.

He was handsome 10 years ago.

She is great.

In the past she was very childish.

It is funny.

We are so slick.

We were stupid when we did that.

(U ovom slučaju nema pomoćnih glagola, oba glagola su glavna što se vidi iz radnji koje su njima izražene.

Kada bi glagol «to be» ovde bio pomoćan, iza njega bi, po pravilu, morao da dođe neki drugi glagol.

Iza njega nema drugog glagola!).

You are so mean.

You were very clever.

They are as funny as they can be.

(Ni ovde iza glagola «to be» ne stoji nijedan drugi glagol, pa je odmah jasno da je reč o glavnom glagolu «to be» koji ovde znači «biti»).
They were extremely stupid.

Kao što vidite, u svim ovim rečenicama glagol «to be» stoji sam u prošlom i u sadašnjem vremenu.

Kada god ga vidite samog u rečenici ili nekom delu poduže rečenice i kada god odmah iza njega NE STOJI nijedan drugi glagol, tu nema nikakve sumnje – glagol «to be» je tada glavni glagol i znači «biti».

Isto nepromenjivo pravilo važi za svaki pomoćni glagol.

Kada god pomoćni glagol stoji sam u kratkoj rečenici, ili je sam u dužim rečenicama i odmah iza njega ne postoji nijedan drugi glagol, onda je reč o glavnim glagolima.

U svim drugim slučajevima gde odmah iza tih glagola slede neki drugi glagoli, reč je isključivo o pomoćnim glagolima koji tada ne znače «biti, činiti, imati» nego pomažu glagolu iza sebe da iskaže radnju.